Prava zatvorenika

Uvod

Prema Izvješću pučke pravobraniteljice za 2023. godinu^[1], stanje u zatvorskom sustavu u najvećoj je mjeri neizmijenjeno, a donekle je i pogoršano u odnosu na prethodne godine. Iako su poduzete aktivnosti radi unaprjeđenja materijalnih uvjeta smještaja, prvenstveno adaptacije prostora za smještaj zatvorenica Kaznionice u Požegi, prenapučenost je i dalje jedan od najvećih problema.^[2] Prema podacima iz Izvješća o stanju i radu kaznionica, zatvora, odgojnih zavoda i centara za 2022. godinu Vlade RH (iz siječnja 2024.), te podacima MPU, tijekom 2023. godine u zatvorskom sustavu boravilo je Tijekom 2023. godine u ustrojstvenim jedinicama Uprave za zatvorski sustav i probaciju boravilo je 14.434 osoba lišenih slobode što je 1,607 osoba više nego 2022. godine.^[3]

Povećanje broja osoba lišenih slobode u zatvorskom sustavu ne prati povećanje broja zaposlenih te takav nedostatak službenika nedvojbeno utječe na stupanj poštivanja prava osoba lišenih slobode.^[4] Nažalost, i nadalje manjka zaposlenih službenika, a mala zainteresiranost za zapošljavanje u zatvorskom sustavu dodatno otežava problem. Tako je primjerice u 2022. godini na jednog pravosudnog policajca bilo 2,7 osobe lišene slobode, dok je u 2023. godini taj omjer porastao na 2,9 osoba lišenih slobode.^[5]

Pododbor za sprječavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja Ujedinjenih naroda, u okviru svog prvog posjeta RH u srpnju 2023. godine posjetio je mjesta u kojima se nalaze osobe lišene slobode, uključujući i tijela u zatvorskom sustavu.^[6] U preliminarnim zaključcima navedeno je kako je Hrvatska napredovala u nastojanjima da poboljša uvjete u kaznenim tijelima, no da je potrebno učiniti više, a osobito smanjiti prenapučenost i negativan učinak koje ona ima na osobe lišene slobode.^[7] U studenom 2023. objavljeno je Izvješće Europskog odbora za sprječavanje mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT) o posjeti RH 2022. godine.^[8] Izvješće sadrži brojne preporuke usmjerene na unapređenje postupanja prema osobama lišenim slobode i uvjeta u kojima se nalaze, a koje se u velikoj mjeri odnose na probleme na koje Ured pučke pravobraniteljice kontinuirano ukazuje.^[9]

Sudska praksa

Ustavni sud RH u 2023. godini u više je navrata zbog neodgovarajućih uvjeta smještaja utvrdio povrede ustavnih prava osoba lišenih slobode.^[10] Prema ocjeni Ustavnog suda riječ je o uvjetima koji predstavljaju ponižavajuće postupanje, odnosno postupanje koje ne odgovara pravnom standardu poštovanja dostojanstva osuđenika iz čl. 25. st. 1. Ustava. U nekim odlukama naglašena je dužnost države da osigura uvjete koji poštuju ljudsko dostojanstvo i u kojima osoba nije izložena nelagodi ili trpljenju čiji bi intenzitet prelazio neizbježnu razinu, inherentnu lišenju slobode i boravku u zatvoru.^[11]

Također je i ESLJP u nekoliko predmeta protiv RH utvrdio povredu zabrane mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja iz čl. 3. Konvencije zbog neodgovarajućih uvjeta smještaja.^[12] Posebnu pozornost izazvale su dvije presude u kojima je uz ponižavajuće utvrđeno i nečovječno postupanje prema osobama koje su boravile u zatvorskom sustavu (Vukušić protiv Hrvatske br. 37522/16 i Miljak protiv Hrvatske br. 15681/18). Dodatno, u predmetu Miljak, zbog neprovođenja učinkovite istrage incidenta u kojem su pravosudni policajci istražnom zatvoreniku nanijeli teške ozljede, utvrđena je i povreda članka 3. EKLJP-a u postupovnom aspektu.^[13]

U predmetu Hanževački (br. 49439/21), Ustavni sud Hrvatske je u ožujku 2021. godine proglasio ustavnu tužbu nedopuštenom zbog neiskorištavanja preventivnih pravnih lijekova (zahtjevi za sudsku zaštitu kod suca izvršenja, pritužbe upravitelju ili Središnjem uredu za zatvorski sustav) tijekom boravka u zatvorima.^[14] Europski sud za ljudska prava izrazio je zabrinutost zbog retroaktivne primjene uvjeta prihvatljivosti za podnošenje ustavnih tužbi, kao i zbog nedostatka prijelaznog razdoblja za primjenu nove prakse. Odlukom od ožujka 2022. godine,^[15] Ustavni sud je promijenio svoj pristup i više ne primjenjuje uvjet prethodnog iscrpljivanja pravnih lijekova u slučajevima kada tužitelji nisu mogli koristiti te lijekove.

Uvjeti smještaja i geografska raspodjela

Zakon o izvršavanju kazne zatvora (ZIKZ)^[16] izmijenjen je 2021. godine, tako da više ne uključuje odredbu o minimalnom životnom prostoru od 4 m² po zatvoreniku u višekrevetnim ćelijama. Ova izmjena usklađena je s presudom Europskog suda za ljudska prava u predmetu Muršić protiv Hrvatske^[17]. Nacionalni standardi koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda usklađeni su i sa zahtjevima izrečenima u presudi Suda Europske unije u predmetu Dorobantu i sa zahtjevima navedenima u stavku 34. Preporuke Komisije^[18]. Naime, nacionalni standardi slijede stajalište ESLJP-a iz predmeta Muršić protiv Hrvatske da se površina prostorije manja od 3 m² po zatvoreniku smatra nedostatkom osobnog prostora, što rezultira čvrstom pretpostavkom povrede članka 3. Konvencije.^[19] Međutim, različiti aspekti uvjeta u zatvorima mogu biti relevantni za ocjenu usklađenosti s člancima 23. i 25. Ustava te člankom 3. Konvencije.^[20]

U pogledu ćelija, postoje značajne razlike u stanju ćelija između objekata, no i dalje postoje neki potpuno neadekvatni prostori.^[21] Popunjenost utječe na kvalitetu smještaja, pa unatoč tome što su standardi ćelija usklađeni s propisanim standardima, kada je previše korisnika, to postaje problematično. Pučka pravobraniteljica je primijetila da temperatura u sobama treba biti u skladu s klimatskim promjenama, osobito tijekom ljeta, stoga je tijekom e-konzultacija o Nacrtu pravilnika o standardima smještaja i prehrane za zatvorenike predloženo propisivanje ne samo minimalne nego i maksimalne temperature u sobama. Međutim, prijedlog je odbijen.^[22]

Tijekom godina, Pučka pravobraniteljica zaprimila je nekoliko pritužbi u vezi s poštovanjem privatnog i obiteljskog života u okviru članka 8. Europske konvencije.^[23] Postojanje objekata za žene i maloljetnike na samo nekoliko lokacija automatski otežava obiteljima iz ostatka zemlje putovanja za posjete. Štoviše, ne postoji kaznionica u Dalmaciji, velikoj geografskoj regiji Hrvatske, pa će svi zatvorenici s tog područja biti smješteni daleko od svojih obitelji. Zbog problema pretrpanosti, ponekad nije moguće uzeti u obzir ovaj element, kako u pogledu blizine domovima zatvorenika, tako i u pogledu socijalne rehabilitacije. Čak su i postojeći objekti, poput Kaznionice Turopolje, slabo povezani javnim prijevozom.^[24]

Ranjive skupine

Središnji ured za zatvorski sustav dostavio je još 2018. godine kaznenim tijelima pisanu uputu o postupanju radi zaštite zatvorenika s problemima mentalnog zdravlja ili teškoćama u intelektualnom funkcioniranju, koja je 2023. godine dopunjena uputom koja propisuje postupak procjene vrste i razine rizika za vrijeme izvršavanja kazne, u odnosu na druge osobe i u odnosu na zatvorenika za kojeg se radi procjena, sukladno članku 4. stavku 2. Pravilnika o tretmanu zatvorenika^[25] te obvezu izrade individualnog plana zaštite zatvorenika od nasilja, zlostavljanja i manipulacije kada procjena ukaže na postojanje rizika od takve viktimizacije.

Zatvoreniku s invaliditetom osigurava se smještaj koji je odgovarajući vrsti i stupnju njegovog invaliditeta.^[26] Prema Pravilniku o standardima smještaja i prehrane za zatvorenike^[27], upravitelj kaznionice, na preporuku liječnika, donosi odluku o smještaju zatvorenika s invaliditetom. Program izvršenja uključuje bilješke u vezi sa zdravstvenim stanjem i potrebnom zdravstvenom skrbi, uključujući psihijatrijsku skrb.

Postoji radno mjesto tzv. zatvorenika asistenta koji, uz naknadu, pomaže osobama s invaliditetom, što je zasigurno dobar primjer prakse.^[28] Problem je u nedostatku specijaliziranih ustanova za specifične kategorije osoba koje možda ne spadaju nužno u psihijatrijske ustanove, ali također ne bi trebale biti u uvjetima zatvora. U maloljetničkoj popravnoj ustanovi u Turopolju smješteni su maloljetnici s poteškoćama u mentalnom zdravlju koji izdržavaju kazne zajedno s drugim maloljetnicima jer ne postoje posebne popravne ustanove za takve slučajeve. Drugi problem je određivanje pritvora zbog nedostatka kaznene odgovornosti osobe; takve osobe trebale bi biti smještene u zatvorsku bolnicu ili vanjsku ustanovu, no zbog nedostatka prostora, smještaju se u pritvorske centre.^[29]

Uz već navedene mjere i postupke radi zaštite zatvorenika s posebnim potrebama ili pripadnika ranjivih skupina, u odnosu na pripadnike LGBTI zajednice Ministarstvo ističe da se, uz poštivanje temeljnih ljudskih prava propisanih Ustavom Republike Hrvatske i Zakonom o izvršavanju kazne zatvora, postupa sukladno Preporuci CM/Rec(2010)5 Odbora ministara državama članicama o mjerama za suzbijanje diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije ili rodnog identiteta^[30] te da se  provode različite izobrazbe s ciljem senzibilizacije službenika te upoznavanja sa zakonskim okvirom i specifičnostima rada s transspolnim, transrodnim i rodno nenormativnim osobama.^[31]

Također se poduzimaju mjere kako bi se adekvatno zaštitio i uvažavao rodni identitet transrodnih osoba. Ukoliko proces tranzicije nije dovršen, uvažava se rodni identitet koji deklarira transrodna osoba pri čemu se kod određivanja smještaja i postupanja, baš kao i kod svih ostalih osobe lišenih slobode, vodi računa o mogućim rizicima koje osoba može predstavljati za sebe i druge, kao i o mogućim rizicima kojima osoba može biti izložena od strane drugih osoba lišenih slobode. U ovom smislu, u okviru novouređenog objekta u Kaznionici u Požegi predviđen je odjel prilagođen smještaju osoba kod kojih nije završen proces tranzicije, kako bi im se jamčila sigurnost i poštivanje dostojanstva.^[32]

Iako postojanje specifičnih zakonskih propisa za maloljetnike i specijaliziranih institucija pokazuje spremnost da se pruže mjere usmjerene na djecu i mlade pritvorenike,  specijalizirane jedinice za maloljetnike nikada nisu uspostavljene.^[33] Nedostaje regulatorne specifičnosti, odnosno, dolazi do paralelne primjene više propisa u pogledu maloljetnika, što dovodi do nesigurnosti među osobljem u vezi s načinom postupanja u određenim situacijama.^[34]

Obrazovanje i slobodno vrijeme

U 2023. godini u različite obrazovne programe upisano je 311 zatvorenika i maloljetnika, 216 zatvorenika i maloljetnika završilo je obrazovne programe, dok je 39 zatvorenika i maloljetnika prekinulo upisani program obrazovanja, a 56 nastavlja obrazovanje.^[35] Nekoliko zatvorenika pritužilo se pučkoj pravobraniteljici na nedostatak mogućnosti radnog angažiranja te uključivanja u programe osnovnog obrazovanja za odrasle i/ili strukovnog obrazovanja, što im značajno otežava zapošljavanje nakon isteka kazne zatvora.^[36] Posebno zabrinjava što pučka učilišta više ne mogu provoditi programe osnovnog obrazovanja odraslih te se oni u pravilu tijekom 2023. nisu provodili. Kaznena tijela upućivana su na obraćanje osnovnim školama koje su u svom statutu imale djelatnost provođenja osnovnog obrazovanja odraslih.^[37]

U anonimnoj anketi, zatvorenici su se pritužili pučkoj pravobraniteljici na nedostatak aktivnosti, posebice pritvorski zatvorenici koji provode do 22 sata dnevno u svojim ćelijama.^[38] Dok neki zatvori dopuštaju hodanje po hodnicima, to se ne smatra smislenim korištenjem vremena. Preporuka je uvođenje više tečajeva, no ovdje ponovno valja istaknuti problem nedostatka osoblja u odnosu na broj zatvorenika. Osim toga, zbog pretrpanosti, neki objekti su zajedničke prostore pretvorili u spavaonice, čime ih čine neupotrebljivima za njihovu namijenjenu svrhu.^[39]

CPT je pozvao hrvatske vlasti da poduzmu konkretne mjere za razvijanje dnevnog programa aktivnosti za sve pritvorske zatvorenike.^[40] Cilj bi trebao biti pružiti zatvorenicima najmanje osam sati aktivnosti izvan ćelije (rad, strukovni tečajevi, obrazovanje, rekreacija i sport). Također, pozvao je na poduzimanje mjera za razvijanje programa aktivnosti za ženske zatvorenike smještene u Zatvoru Zagreb.^[41] CPT smatra da žene u zatvoru trebaju imati pristup sveobuhvatnom programu smislenih aktivnosti pod jednakim uvjetima kao i muškarci. Mali broj žena, poput onih u Odjelu br. 10 Zatvora u Zagrebu, može značiti da se ne smatra isplativim organizirati radionicu isključivo za njih, međutim, takav diskriminatoran pristup samo dodatno učvršćuje zastarjele stereotipe o društvenoj ulozi žena.^[42]

Rehabilitacija i resocijalizacija

Proces socijalne reintegracije zatvorenika dio je općih zadataka tretmana koji su detaljnije propisani Pravilnikom o tretmanu zatvorenika.^[43] Tretman zatvorenika obuhvaća skup općih i specijaliziranih tretmanskih intervencija i programa temeljenih na procjeni kriminalističkih i sigurnosnih rizika te potreba za tretmanom. Cilj je smanjiti rizik faktora koji su doprinijeli počinjenju kaznenih djela i ojačati zaštitne faktore koji omogućuju pozitivne promjene, čime se ostvaruje svrha izdržavanja kazne koju je propisao ZIKZ. Kako bi se ostvarila svrha izdržavanja kazne zatvora, za svakog zatvorenika razvija se program izvršenja kazne, čime se osigurava poštivanje načela individualizacije. 

Priprema zatvorenika za otpust započinje nakon dolaska na izdržavanje kazne zatvora i sastavni je dio programa izvršavanja kazne. Priprema za otpust po potrebi uključuje i poduzimanje mjera radi organiziranja smještaja i prehrane, organiziranja liječenja, reguliranja prebivališta odnosno boravišta, unapređivanja obiteljskih odnosa, pronalaženje zaposlenja, završavanja obrazovanja, osiguravanja novčane potpore za podmirenje najnužnijih potreba te druge oblike podrške. 

Prema navodima organizacija civilnog društva, postoji neujednačena praksa pojedinih kaznenih tijela u provođenju resocijalizacije i rehabilitacije počinitelja kaznenih djela, a koja je ponajviše uvjetovana nedostatkom službenika unutar zatvorskog sustava.^[44] Nedostatak tretmanskih službenika i pravosudne policije bitno utječe na izvršavanje pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora, uspješnost posebnih programa tretmana, njihove daljnje resocijalizacije, a posljedično se negativno odražava i na poštivanje ljudskih prava zatvorenika, kao i na sigurnost zatvorskih službenika.^[45] S obzirom da nedostatak adekvatne podrške nakon otpusta iz s izvršavanja kazne predstavlja jedan od najznačajnijih rizičnih čimbenika za recidivizam, potrebno je da Uprava za zatvorski sustav i probaciju nastavi razvijati i unaprjeđivati suradnju s nadležnim institucijama i organizacijama civilnog društva u organizaciji postpenalnog prihvata i pružanja pomoći nakon otpusta.

Zdravstvena zaštita

Zatvorski sustav suočava se s problemima koji su općenito prisutni u zdravstvenom sustavu, a to su nedovoljna, nedostupna i nisko kvalitetna zdravstvena skrb. Nažalost, postoji manjak liječnika, a oni postojeći se često mijenjaju, što rezultira nedostatkom kontinuiteta u zdravstvenoj skrbi. Zatvorska bolnica pruža bolničko liječenje zatvorenicima, ali također nedostaje dovoljno osoblja i često odbija osobe zbog nedostatka dostupnih kapaciteta. Zbog toga iz Ureda pučke pravobraniteljice smatraju da bi bilo korisno u većoj mjeri iskoristiti usluge javnog zdravstva.^[46]

Obavljanje djelatnosti zdravstvene zaštite sukladno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti^[47] još uvijek nije uređeno niti su riješeni dugogodišnji sustavni problemi. Primjerice, liječnici zaposleni u zatvorskom sustavu nisu povezani sa Centralnim zdravstvenim informacijskim sustavom (CEZIH) pa nisu u mogućnosti propisati recepte i izdavati uputnice.^[48] To znači da sve osobe lišene slobode paralelno moraju imati svog liječnika obiteljske medicine, što čini dodatni organizacijski problem. Problem je još veći kod propisivanja recepata za supstitucijsku terapiju, o čemu je pučka pravobraniteljice više pisala u Izvješću za 2022. godinu. Također, zbog nepovezanosti sa CEZIH-om zatvorski liječnici osoba lišenih slobode ne mogu naručivati na specijalističke preglede, kao što to mogu liječnici obiteljske medicine. Stoga su iz Ureda pučke pravobraniteljice ponovili preporuku Ministarstvu pravosuđa i uprave i Ministarstvu zdravstva iz 2022. godine da osiguraju preduvjete za obavljanje zdravstvene djelatnosti unutar zatvorskog sustava u skladu sa ZZZ-om.^[49]