Hrvatska još uvijek nije potpisala Fakultativni protokol uz Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, čime građanima uskraćuje mogućnost podnošenja individualnih pritužbi Odboru za ekonomska, socijalna i kulturna prava Ujedinjenih naroda.
Hrvatska i dalje, već više od 30 godina, nije objavila službeno prevedenu verziju Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, niti je uključila postojeći službeni tekst Pakta objavljen 1971. godine u Službenom listu SFRJ u online bazu na stranici Narodnih novina Republike Hrvatske, zbog čega službena verzija Pakta ostaje nedostupna široj javnosti.
Hrvatska i dalje ne prevodi na hrvatski jezik preporuke i mišljenja odbora UN-a koji prate provedbu Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, što ih posljedično čini manje dostupnima stručnoj i široj javnosti.
Ni u 2022. godini, Hrvatska nije ratificirala Europsku socijalnu povelju (revidiranu), čime propušta priliku usvajanja najviših međunarodnih standarda zaštite socijalnih ljudskih prava.
Stopa rizika od siromaštva porasla je u 2021. godini za gotovo 1% u odnosu na prošle dvije godine, pa je više od petine građana (20,9%) u riziku od siromaštva. Najviša stopa rizika od siromaštva je u Panonskoj Hrvatskoj, gdje je više od četvrtine (27%) građana u riziku od siromaštva. U teškoj materijalnoj i socijalnoj deprivaciji živi 3,5% građana Hrvatske.
Stopa rizika od siromaštva i dalje je alarmantno visoka za neke ranjive skupine i u blagom porastu u odnosu na prošle godine. Tako je više od polovice osoba starijih od 65 godina koje žive same u riziku od siromaštva, kao i 54,3% žena koje žive u jednočlanim kućanstvima. U alarmantnom riziku od siromaštva su Romi, posebice djeca do 15 godina.
Kad je riječ o obiteljima s uzdržavanom djecom, u 2021. godini čak 37,5% jednoroditeljskih obitelji bilo je u riziku od siromaštva, što je 7% više nego u 2020. godini. U prosincu 2022. godine, čak 245.319 djece bilo je obuhvaćeno pravom na dječji doplatak, što je i dalje zabrinjavajuće. U tijeku je donošenje Nacionalnog akcijskog plana jamstva za djecu, usmjerenog na djecu u riziku od siromaštva, s ciljem prevencije i uklanjanja brojnih nejednakosti među djecom.
Pozitivan pomak u suzbijanju siromaštva djece postignut je krajem 2022. godine, kada je Vlada donijela odluku o financiranju jednog obroka dnevno svim učenicima u svim osnovnim školama, što je predlagala i zagovarala inicijativa “Pravo svakog djeteta na školski obrok”.
Hrvatska bilježi najveću razliku u stopi sudjelovanja djece u ranoj formalnoj skrbi za djecu koja su u riziku od siromaštva u usporedbi s onima koja nisu. U Hrvatskoj je u formalnu skrb za djecu uključeno 61,1% djece koja nisu u riziku od siromaštva, dok je samo 25,4% djece u riziku od siromaštva uključeno. Stopa sudjelovanja djece u ranom odgoju i obrazovanju niska je za ranjive skupine, primjerice za romsku djecu iznosi samo 24%.
Rizik od siromaštva i socijalne isključenosti dodatno produbljuju velike regionalne razlike u stopi nezaposlenosti i razvijenosti. Posebno su izloženi pripadnici nacionalnih manjina koji žive u izoliranim krajevima. Neravnomjerna dostupnost socijalnih usluga i dalje negativno utječe na ostvarivanje prava ranjivih skupina.
Organizacije civilnog društva upozoravaju na neodrživost pružanja socijalnih usluga koje se projektno financiraju, poput osobne asistencije, asistencije u nastavi i pomoći u kući. Po isteku projektnog financiranja, takve usluge se često prekidaju, ostavljajući korisnike bez osnovnih socijalnih usluga.
Broj korisnika zajamčene minimalne naknade u Hrvatskoj posljednjih godina značajno se smanjuje. Taj trend zahtijeva detaljniju analizu kako bi se razumjeli uzroci smanjenja broja korisnika i donijeli ispravni zaključci. Preporuka pučke pravobraniteljice za analizu ovog trenda ponovljena je i 2022. godine.
Iznos zajamčene minimalne naknade i dalje je nedovoljan za ostvarenje temeljnih ljudskih prava. Jaz između praga rizika od siromaštva (oko 3000 kuna ili 405 eura mjesečno za jednočlano kućanstvo) i osnovice za izračun zajamčene minimalne naknade (132,72 eura ili 1000 kuna mjesečno) ukazuje na značajan manjak sredstava za podršku ugroženim kućanstvima.
Prema podacima iz Izvješća pučke pravobraniteljice, 530 osoba odustalo je od prava na zajamčenu minimalnu naknadu zbog zabilježbe tražbine na prvu nekretninu, što dodatno otežava ostvarivanje prava građanima u siromaštvu.
Novi Zakon o socijalnoj skrbi i dalje uključuje odredbu o radu za opće dobro bez naknade za korisnike zajamčene minimalne naknade koji su radno sposobni. Takva obveza predstavlja uvjetovanje prava na socijalnu zaštitu, što je u suprotnosti s temeljnim ljudskim pravima u socijalnoj državi, što Hrvatska prema Ustavu jest.
