Na ljestvici slobode medija Reportera bez granica Hrvatska se u 2022. godini našla na 48. od ukupno 180 mjesta, što predstavlja napredak u odnosu na prethodnu godinu kada je bila na 56. mjestu te je time svrstana u skupinu zemalja sa zadovoljavajućim stupnjem slobode medija. Unatoč tome, u 2022. i dalje su prisutni sustavni problemi koji imaju ograničavajući učinak na medijske slobode: učestale tužbe protiv novinara i urednika za klevetu, uvredu i sramoćenje te prijetnje i zastrašivanja novinara, pogotovo onih koji istražuju kontroverzne teme poput organiziranog kriminala, korupcije ili ratnih zločina. I dalje je problematično i uplitanje vlasti u rad javne televizije, kao i nastavak financijske krize u medijima.
Iako je Ministarstvo kulture i medija još potkraj 2021. godine započelo proces izmjene Zakona o medijima te je osnovana radna grupa i provedeno savjetovanje sa zainteresiranom javnosti, izmjene nisu donesene, a Prijedlog plana zakonodavnih aktivnosti Vlade Republike Hrvatske za 2023. godinu ne predviđa usvajanje izmjena Zakona o medijima. Vlada je u siječnju 2022. donijela Odluku o pokretanju postupka izrade Nacionalnog plana razvoja kulture i medija za razdoblje od 2022. do 2027. godine, no on do kraja godine nije usvojen.
Jedan od kontinuiranih problema u 2022. ostaje nedostatna politička nezavisnost javnog servisa. Glavnog ravnatelja HRT-a i dalje imenuje Sabor običnom većinom, a glavni ravnatelj imenuje glavne urednike. Tako upravljačke strukture javnog servisa i dalje ovise o saborskoj većini te su nužno potrebne izmjene Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji koji bi trebao osigurati okvir za izgradnju profesionalnog i nezavisnog javnog servisa.
Postupak izbora članova i članica Vijeća za elektroničke medije ovisan je o političkim faktorima. Članove Vijeća za elektroničke medije i dalje imenuje Sabor običnom većinom na prijedlog Vlade na temelju javnog poziva za predlaganje kandidata. Mogućnost da članovi Vijeća budu imenovani na više petogodišnjih mandata te presudan utjecaj saborske većine na imenovanje članova dovodi u pitanje političku neovisnost tog regulatornog tijela.
U Hrvatskoj i dalje nema neovisnog sveobuhvatnog samoregulatornog vijeća za medije koje bi imalo ovlasti i kapacitet za rješavanje problema pluralizma medija, podizanja novinarskih i medijskih standarda izvještavanja o ranjivim i marginaliziranim društvenim skupinama, reguliranja i sankcioniranja govora mržnje i zaštite slobode izražavanja u medijima te drugih područja koja su važna za medijske slobode u Hrvatskoj.
Iz analize Hrvatskog novinarskog društva o financiranju lokalnih medija javnim novcem objavljene 2022. godine, vidljivo je kako su lokalni mediji i manji mediji najteže pogođeni nizom ekonomskih i društvenih kriza. Tako u Hrvatskoj postoje općine i gradovi koji su potpuno izostavljeni iz bilo kakvog medijskog izvještavanja. Kao uzrok tome navodi se relativno slaba lokalna ekonomija koja često preferira povoljnije online oglašivačke alternative, kao i nerazvijeni alati javne potpore odnosno nedostatno javno financiranje. Posljedično, ekonomski slabiji lokalni mediji posežu za korištenjem javne potpore i javnog oglašavanja od strane lokalnih političara koji na taj način medije koriste za vlastitu promidžbu.
SLAPP tužbe kojima se progone novinari i mediji i dalje su veliki problem, što potvrđuju i rezultati ankete koju Hrvatsko novinarsko društvo provodi već četiri godine zaredom. Prema anketi u kojoj je sudjelovalo 26 medija, početkom 2022. u Hrvatskoj je bila aktivna najmanje 951 tužba protiv medija i novinara od kojih su tužitelji potraživali gotovo 10,3 milijuna eura. U aktivnim sudskim sporovima visina tužbenih zahtjeva kreće se od nekoliko tisuća kuna do čak više od milijun kuna, dok najdulji sudski spor traje čak 32 godine. Od ukupnog broja od 951 tužbe, 928 se odnosi na parnične postupke za naknadu štete zbog povrede časti i ugleda koji se vode protiv nakladnika, njihovih urednika i novinara zbog objavljenih tekstova i priloga. S druge strane, trenutno su aktivna 23 kaznena postupka. Tužitelji su često i osobe iz javnog i političkog života, među kojima i političari koji obnašaju vlast te pravne osobe i suci.
Problematična je i činjenica da novinari odgovaraju dvostruko – i kazneno i parnično. Iako Zakon o medijima propisuje da u slučaju netočno objavljene informacije odgovara nakladnik, često se događa da se izravno tuži novinara. Hrvatsko novinarsko društvo navodi kako sami iznosi inicijalnih tužbenih zahtjeva u građanskim postupcima koji su često puno veći od pravomoćno dosuđenih govore u prilog tome da je velikom broju ovih tužbi cilj zastrašivanje medija i poticanje cenzure te autocenzure kod novinara.
Prema statistikama koje vodi Hrvatsko novinarsko društvo u okviru regionalnog projekta Safe Journalists, u Hrvatskoj je 2022. registrirano 14 napada na novinare od kojih su 5 prijetnje smrću ili teškim tjelesnim ozljedama, 7 su druge prijetnje, 1 je fizički napad i 1 hakerski napad na medij. Reporteri bez granica ističu da ‘raditi kao novinar u Hrvatskoj može biti opasno’, a najveći problem je što novinari i mediji rijetko prijavljuju napade i prijetnje iz razloga što su novinari navikli živjeti s takvim pritiskom te smatraju to dijelom svog posla.
Iako je nedavnim izmjenama Zakona o elektroničkim medijima došlo do određenog poboljšanja u pogledu transparentnosti vlasništva nad medijima, još uvijek postoje slučajevi kada identitet krajnjeg stvarnog vlasnika može biti prikriven, što se prije svega objašnjava time da ne postoji sustav praćenja i sankcioniranja slučajeva kada vlasnička struktura medija nije ispravna i pravodobno objavljena, što je potrebno adresirati radi postizanja veće transparentnosti vlasništva.