Zločin iz mržnje

Uvod

Zločini iz mržnje su kaznena djela počinjena zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, jezika, invaliditeta, spola, spolnog opredjeljenja ili rodnog identiteta druge osobe te ukazuju na postojanje određenih predrasuda, diskriminacije i mržnje prema manjinskim skupinama. Praćenje i usporedba podataka o zločinima iz mržnje, omogućuje donošenje zaključaka o učestalosti i motivu počinjenja ovih kaznenih djela, što je bitno za njihovo prepoznavanje, preveniranje ili adekvatno sankcioniranje.

U Hrvatskoj mehanizam praćenja zločina iz mržnje uspostavljen je pri Uredu za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske (ULJPPNM)^[1] kao središnjeg tijela za prikupljanje, objedinjavanje i objavu podataka o zločinima iz mržnje, suradnju s organizacijama civilnoga društva i međunarodnim organizacijama koje djeluju u ovom području. Prikupljanje i vođenje statističkih podataka o zločinima iz mržnje regulirano je Protokolom o postupanju u slučajevima zločina iz mržnje^[2], a objedinjava ih ULJPPNM na šestomjesečnoj osnovi. Međutim, prepreka kvalitetnog vođenja statistike o ovim predmetima i dalje su metodološki nedostaci koji se tiču bilježenja ovih predmeta, a kod prekršaja ne postoji posebno regulirana kategorija prekršaja iz mržnje pa su dosadašnji statistički podaci o prekršajima iz mržnje bili nevjerodostojni.^[3]

U slučajevima zločina iz mržnje zadnjih su godina zapažena dva glavna problema u postupanjima nadležnih tijela.^[4] Prije svega to je slaba i nedostatna komunikacija i nezadovoljavajuće obavještavanje žrtava o statusu istrage i predmeta čime se stvara osjećaj nepovjerenja u sustav, dojam nezaštićenosti te pojačavaju strah i nesigurnost, kako kod same žrtve tako i u zajednici koja je neizravno pogođena kaznenim djelima potaknutima mržnjom. Drugo, unatoč nekim pozitivnim koracima i dalje se bilježe propusti u prepoznavanju motiva iz mržnje, pokušaji relativizacije i umanjivanja težine i okolnosti takvih napada. 

ULJPPNM je u suradnji s Pravosudnom akademijom u sklopu provedbe stručnih seminara za suzbijanje zločina iz mržnje i govora mržnje proveo jednodnevne edukacije za 60 sudaca, sudskih savjetnika, državna odvjetništva i policijske službenike iz ukupno šest županija, što predstavlja pozitivan pomak u vidu specijalizacije službenika i dužnosnika koji procesuiraju ova kaznena djela, kao i većeg broj sudionika iz različitih županija.^[5] Unatoč tome, i dalje postoji potreba za provođenjem kvalitetne, kontinuirane i sustavne edukacije zločinu iz mržnje za pravosudne dužnosnike u cijeloj Hrvatskoj.^[6] Nužno je da edukacija osim teorijske ima i snažnu praktičnu komponentu–senzibilizacija o predrasudama i diskriminaciji društvenih skupina i pojedinaca koji su meta govora mržnje i zločina iz mržnje u Hrvatskoj. Kako bi se postigao što bolji učinak, u provedbu edukacija predlažemo uključiti metodologiju i materijale razvijene od strane OSCE-ODIHR te provedene edukacije kontinuirano evaluirati.^[7]

Normativni okvir

Prema čl. 87. st. 21. Kaznenog zakona zločin iz mržnje je „kazneno djelo počinjeno zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, jezika, invaliditeta, spola, spolnog opredjeljenja ili rodnog identiteta druge osobe. Takvo postupanje uzet će se kao otegotna okolnost ako ovim Zakonom nije izričito propisano teže kažnjavanje.“^[8] Dakle, svako tzv. obično kazneno djelo ako je motivirano predrasudama počinitelja zbog neke od taksativno navedenih zaštićenih osobina predstavlja zločin iz mržnje koji ex lege dovodi do težeg kažnjavanja – bilo kroz težu kvalifikaciju za koju je propisana teža kazna, bilo kroz zahtjev upućen sudovima da se takvo postupanje uzme kao otegotna okolnost.^[9] Sukladno mjerodavnom pravnom okviru mogu se razlikovati tri skupine kaznenih djela:^[10] a) kaznena djela kod kojih je već zakonodavac predvidio mržnju kao kvalifikatornu okolnost b) kaznena djela kod kojih mržnja predstavlja okolnost o kojoj ovisi poduzimanje progona ex officio – po službenoj dužnosti umjesto po privatnoj tužbi žrtve, c)  sva druga kaznena djela koja se mogu označiti u svezi s čl. 87. st. 21. KZ te kod kojih počinjenje djela „iz mržnje“ treba predstavljati otegotnu okolnost.

Za razliku od kaznenopravnih normi, kada je riječ o prekršajima, problemi u praksi u velikoj mjeri su uvjetovani prekršajnim zakonodavstvom.^[11] Naime, pozitivno-pravni okvir eksplicitno ne omogućuje adekvatno izražavanje specifične težine prekršaja iz mržnje tako da stručnjaci predlažu da se taj institut uvede i u prekršajno zakonodavstvo. To bi bilo moguće učiniti kroz izmjene Prekršajnog zakona ili eventualno kroz novi Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira, koji se već godinama iščekuje.^[12] Do tada dolazi u pitanje poštivanje konvencijske obveze da se raskrinka diskriminatorni motiv djela te postoji opasnost da se bitno različite situacije (tzv. obični prekršaji protiv javnog reda i mira i prekršaji iz mržnje) tretiraju jednako.

Statistički podaci

Tijekom 2023. godine državna su odvjetništva za kaznena djela vezana uz članak 87. stavka 21. Kaznenog zakona (zločini iz mržnje) zaprimila ukupno 71 prijavu, što je za 18,33% više od 2022. godine, pri čemu se na kaznene prijave podnesene po policiji odnose 53 kaznene prijave (74,65 %), dok su svi drugi podnositelji (fizičke i pravne osobe) podnijeli ukupno 18 kaznenih prijava, odnosno 25,36 %.^[13] Radi se o nešto većem broju podnesenih prijava nego 2022. godine, kada su podnesene prijave protiv ukupno 60 osoba, pri čemu je omjer policijskih kaznenih prijava i prijava drugih podnositelja bio podjednak kao i u 2023.^[14] S obzirom na veći broj zaprimljenih prijava, veći je i broj rješenja o odbačaju, pa su tako tijekom 2023. godine državna odvjetništva donijela ukupno 20 rješenja o odbačaju u odnosu na 16 rješenja, koliko ih je doneseno tijekom 2022. godine.^[15] 

Optužnice koje su tijekom 2023. godine podigla državna odvjetništva iznose ukupno 22, od čega su 4 s kaznenim nalogom.^[16] Tijekom izvještajnog razdoblja donesen je i veći broj presuda sudova, ukupno 25, od čega je u odnosu na 21 osobu donesena osuđujuća presuda (84 %), u odnosu na 3 osobe donesena je oslobađajuća presuda (0,12 %) te je u odnosu na 1 osobu (0,04 %) optužba odbijena.^[17] Najčešća diskriminatorna osnova koja predstavlja temelj za predmetne zločine iz mržnje kontinuirano je nacionalno, odnosno etničko podrijetlo i vjeroispovijest, a potom spolno opredjeljenje, odnosno rodni identitet, a kazneno djelo koje se najčešće pojavljuje kao ono počinjeno iz mržnje i u ovom je izvještajnom razdoblju prijetnja iz članka 139. Kaznenog zakona te potom kaznena djela nanošenja tjelesnih ozljeda.^[18]

Ured pučke pravobraniteljice u 2023. godini pratio je postupanje nadležnih tijela kaznenog progona u slučajevima mogućih zločina iz mržnje i u pojedinačnim predmetima za koje su najčešće saznali iz medija.^[19] Nastavili su pratiti nasilne incidente na području Vukovara, o kojima su pisali u prijašnjim izvješćima, koji su tada bili u inicijalnim fazama procesuiranja, a u međuvremenu su kaznene prijave za ta kaznena djela odbačene ili su počinitelji procesuirani pred sudom.^[20] Prema prikupljenim podacima, većina ovih predmeta dobila je sudski epilog, iako nisu sva kvalificirana kao zločin iz mržnje, već su procesuirana kao osnovni oblik kaznenog djela s elementima nasilja, primjerice, kazneno djelo sudjelovanja u tučnjavi ili kazneno djelo nasilničkog ponašanja.^[21]

Unaprjeđenje Protokola o postupanju u slučaju zločina iz mržnje

U cilju adekvatnog prikupljanja relevantnih statističkih podataka, ali i razgraničenja obveza pojedinih institucija koje se bave suzbijanjem zločina iz mržnje u 2021. godini izrađen je novi Protokol o postupanju u slučaju zločina iz mržnje.^[22] Protokol je detaljnije odredio obveze nadležnih tijela koja sudjeluju u otkrivanju, postupanju i praćenju rezultata postupaka vođenih zbog zločina iz mržnje, odredbe o sastavu i nadležnosti Radne skupine za praćenje zločina iz mržnje, način i sadržaj suradnje između nadležnih tijela koja sudjeluju u otkrivanju, postupanju i praćenju rezultata postupaka vođenih zbog zločina iz mržnje te ostale aktivnosti nadležnih tijela. Također, novim Protokolom definirani su i posebni obrasci za statističko prikupljanje podataka o slučajevima zločina iz mržnje i to Obrazac za statističko praćenje kaznenih djela u vezi s člankom 87. stavkom 21. Kaznenog zakona, Obrazac za statističko praćenje govora mržnje te Obrazac za statističko praćenje prekršaja motiviranih mržnjom, koji su sastavni dio Protokola. 

Sukladno članku 16. Protokola^[16], Radna skupina za praćenje zločina iz mržnje zadužena je za koordinaciju prikupljanja podataka o zločinu iz mržnje, praćenje i analizu pojavnosti zločina iz mržnje, koordinaciju međuresorne suradnje u borbi protiv zločina iz mržnje te izradu preporuka za unaprjeđenje sustava borbe protiv zločina iz mržnje. Radna skupina za praćenje zločina iz mržnje sastaje se dva puta godišnje, po potrebi i češće, a može djelovati i putem elektroničke komunikacije. Prema dostupnim informacijama, od donošenja Protokola, do sada nisu izrađene preporuke za suzbijanje zločina iz mržnje, a radna skupina sastala se dva puta tijekom 2023. godine.^[24] Nužno je da radna skupina započne s izradom preporuka za unaprjeđenje sustava za suzbijanje zločina iz mržnje, koje će izraditi u konzultacijama s organizacijama civilnog društva i stručnjacima aktivnim u ovom području, te drugim relevantnim dionicima te da se intenziviraju sastanci radne skupine.

Protokolom je propisano da provedba Protokola pretpostavlja suradnju nadležnih tijela koja sudjeluju u otkrivanju, postupanju i praćenju rezultata postupaka vođenih zbog zločina iz mržnje radi unaprjeđenja sustava praćenja zločina iz mržnje. Člankom 18. Protokola propisane su obveze nadležnih tijela koja sudjeluju u otkrivanju, postupanju i praćenju rezultata postupaka vođenih zbog zločina iz mržnje da po potrebi održavaju sastanke predstavnika nadležnih tijela. S ciljem poboljšanja suradnje i ujednačavanja postupanja, potrebno je da se periodički održavaju sastanci predstavnika nadležnih tijela, posebice policije i državnog odvjetništva gdje je potreba za usklađivanjem postupanja najizraženija u kontekstu procesuiranja govora mržnje, ali i sa sucima naročito u slučaju opetovanih neujednačenih postupanja.^[25]

Prema Protokolu, sudovi su obvezni Uredu za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske dostavljati pravomoćne odluke o predmetima vezanim za zločin iz mržnje u anonimiziranom obliku radi njihove analize s ciljem planiranja i provedbe učinkovite politike suzbijanja zločina iz mržnje. Također, sudovi se potiču da pravomoćne odluke u postupcima vezanim za zločin iz mržnje objavljuju na portalu sudske prakse. S ciljem unaprjeđenja praćenja slučajeva iz perspektive organizacija civilnog društva te radi ujednačavanja sudske prakse, iznimno je važno da sve pravomoćne odluke dostavljene Uredu budu objavljene i na mrežnim stranicama Ureda te da se analizom obuhvate odluke nižestupanjskih sudova, odnosno, da se objavljuje sudska praksa na svim razinama.