Implementacija presuda Europskog suda za ljudska prava

Uvod

Europski sud za ljudska prava (ESLJP) putem svojih presuda i odluka tumači Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Konvencija) i uspostavlja konvencijske standarde zaštite ljudskih prava koji se primjenjuju na nacionalnoj razini. To se prvenstveno odnosi na nacionalne sudove koji trebaju voditi računa o sudskoj praksi Suda u vođenju postupaka i formuliranju odluka, ali i na sva ostala državna tijela koja provode postupke u kojima se odlučuje o pravima i obvezama pojedinaca te koja su dužna osigurati da politike i zakonodavstvo budu u cijelosti usklađeni s Konvencijom.

Presude ESLJP-a obvezuju državu na koju se odnose. Izvršenje presuda obuhvaća provedbu individualnih mjera kojima je cilj u najvećoj mogućoj mjeri osigurati restituciju za samog podnositelja zahtjeva (npr. ponavljanje domaćeg postupka, opoziv naloga za protjerivanje stranca, uspostavljanje kontakata između roditelja i djece i slično) te općih mjera kojima se sprječavaju istovrsne povrede Konvencije u budućim sličnim slučajevima (npr. izmjena zakonodavstva, sudske i upravne prakse, promjena javnih politika i slično).^[1] O izboru mjera izvršenja i njihovoj provedbi, države sastavljaju akcijske planove ili akcijska izvješća za Odbor ministara Vijeća Europe koji provodi nadzor nad izvršenjem.

Za identifikaciju i provedbu mjera izvršenja konkretne presude Europskog suda za ljudska prava nadležno je ono državno tijelo ili više njih koje je svojim radnjama ili propuštanjem uzrokovalo povredu Konvencije u konkretnom slučaju, ali i ono tijelo u čiju nadležnost ulazi bilo koje pitanje koje je presudom Europskog suda identificirano kao jedan od uzroka povrede Konvencije.^[2] Prema tome, svako državno tijelo, uključujući i tijela lokalne i regionalne samouprave, može biti nadležno za poduzimanje određenih radnji u postupku izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava. 

Nadzor nad izvršenjem presuda i uvjeta prijateljskih rješenja povjeren je Odboru ministara Vijeća Europe.^[3] U postupku nadzora Odbor ministara razmatra jesu li mjere izvršenja koje je država odabrala prikladne te da li se uredno provode. Procjena se daje na temelju informacija koje država dostavlja u obliku akcijskog plana ili akcijskog izvješća i informacija iz drugih raspoloživih izvora. Tako prema Pravilu 9.2. Odbor ministara ima pravo razmotriti svaku obavijest nevladinih organizacija, kao i nacionalnih institucija za promicanje i zaštitu ljudskih prava, u pogledu izvršenja presuda iz članka 46. stavka 2. Konvencije.^[4] Kada utvrdi da je država poduzela sve potrebne mjere kojima se u najvećoj mogućoj mjeri otklanjaju negativne posljedice za konkretnog podnositelja i mjere kojima se na učinkovit način sprječavaju buduće povrede u sličnim situacijama, Odbor ministara donosi završnu rezoluciju kojom zatvara razmatranje predmeta.

Uloga OCD- a u postupku izvršenja presuda je višestruka.^[5] Prije svega to je pritisak na vlasti kroz davanje konkretnih prijedloga i smjernica djelovanja na mjere koje bi bilo nužno provesti kako bi se predmetna odluka u potpunosti implementirala. Drugo, organizacije kroz svoj svakodnevni rad i monitoring mogu identificirati potrebne mjere, ali i pratiti je li postojećim mjerama postignuta promjena. Također, mogu ukazati na bitna saznanja, statistiku i društvena kretanja o određenoj temi kojom se bave. Zaključno, presude ESLJP su važan zagovarački alat kako bi se ukazalo na povrede i time podigla razina društvene svijesti o određenoj problematici odnosno problemima s kojima se susreću pojedinci, i vrlo često, marginalizirane skupine.

Izvršenje presuda na nacionalnom nivou

Stručni savjet za izvršenje presuda i odluka Europskog suda za ljudska prava je međuinstitucionalno tijelo nadležno za identifikaciju mjera izvršenja konkretnih presuda Europskog suda za ljudska prava te za nadzor nad njihovom provedbom.^[6] Stručnom savjetu predsjedava zastupnik Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava. Članovi Stručnog savjeta obvezni su svaku presudu Europskog suda protiv Republike Hrvatske razmotriti sa stajališta nadležnosti tijela koje predstavljaju te u slučaju da za to postoji potreba, predložiti konkretne mjere koje se u okviru tih nadležnosti trebaju provesti kako bi se izbjeglo ponavljanje istovjetne povrede Konvencije u budućim sličnim slučajevima.^[7]

Već godinama ukazujemo je da organizacije civilnog društva nisu uključene u implementaciju presuda na nacionalnom nivou, odnosno ne sudjeluju u procesu izrade akcijskih planova za provedbu konkretnih presuda u područjima ljudskih prava u kojima imaju ekspertizu čime se propušta prilika za kreiranje boljih mjera u cilju što uspješnije i kvalitetnije implementacije presuda. Dodatno zabrinjava što se prijedlozi akcijskih planova ne stavljaju na e-savjetovanje, čime bi se omogućilo zainteresiranim organizacijama civilnog društva, akademskoj zajednici i drugoj zainteresiranoj javnosti da sudjeluje u kreiranju što ciljanijih, kvalitetnijih i svrhovitijih mjera za otklanjanje povreda Konvencije ili njihovo sprečavanje.

Pozdravljamo izmjene Poslovnika o radu stručnog savjeta za izvršenje presuda i odluka europskog suda za ljudska prava^[8] kojim se navodi mogućnost suradnje s organizacijama civilnog društva. Prema članku 10. predsjednik Stručnog savjeta može u rad Stručnog savjeta uključiti predstavnike relevantnih organizacija civilnog društva koje djeluju u određenom pravnom području, radi raspravljanja o važnim pitanjima povezanim s izvršenjem konkretnih presuda Europskog suda, bez prava glasa. Međutim, još uvijek nemamo informacije u kojem obujmu taj članak zaživio u praksi. 

Sistemska kršenja ljudskih prava

Prema podacima prikupljenima do srpnja 2024. godine^[9], Sud je u 2024. godini razmatrao 363 zahtjeva koji se tiču Hrvatske, od kojih je odlučeno o 282 predmeta, a do srpnja 2024. godine Sud je donio presude u 13 predmeta. Prema statističkim podacima Odjela za izvršenje presuda ESLJP-a^[10] do 6. prosinca 2024., ukupan broj predmeta koji su u tijeku pred Odborom ministara u 2024. godini iznosi 70, od kojih su 31 klasificirani kao vodeći (eng. leading) predmeti. Vodeći predmeti su oni koji ukazuju na nove sustavne i strukturne probleme koji zahtijevaju usvajanje novih općih mjera kako bi se izbjeglo ponavljanje kršenja koje je utvrdio Europski sud, za razliku od ponavljajućih (eng. repetitive) koji se svrstavaju u već formiranu grupu presuda iste problematike. Broj novih vodećih predmeta koji su završili pred Odborom ministra u 2024. glede Republike Hrvatske iznosi 10 predmeta, dok su 6 predmeta uspješno zatvorena ove godine.

Iz navedenih podataka je vidljivo da Hrvatska ima umjereni učinak u provedbi presuda Europskog suda za ljudska prava.^[11] Hrvatske vlasti aktivno ispunjavaju svoje obveze izvješćivanja prema Odboru ministara, što je dovelo do zatvaranja pet vodećih slučajeva u 2023. godini, no iz vodećih predmeta koji još uvijek nisu zatvoreni jasno je da su i dalje prisutni sustavni problemi u vezi s temeljnim ljudskim pravima, a osobito oni koji se odnose na istrage zločina iz mržnje protiv LGBTIQ+ osoba  i kolektivna protjerivanja tražitelja azila.^[12]

Na web stranicama Odjela za izvršenje presuda^[13] dostupan je sažetak za Hrvatsku gdje se mogu pronaći statistički podaci, sažeci odabranih glavnih reformi i postignuća navedenih u konačnim rezolucijama^[14], kao i pregled glavnih pitanja pred Odborom ministara, odnosno, presude čiji je nadzor u tijeku.^[15] Primjeri nekih presuda Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) čija implementacija još uvijek traje u Hrvatskoj, a ukazuje na neka sistemska kršenja ljudskih prava presuda Sabalić protiv Hrvatske^[16],   M.H. i drugi protiv Hrvatske^[17] i grupa predmeta Statileo protiv Hrvatske^[18]. Važno je istaknuti da, iako su neka pitanja, primjerice uvjeti smještaja osoba lišenih slobode, bila već ranije razmatrana i predmeti zatvoreni (predmet Cenbauer), događa se da se ona ponovno pojave pred Sudom u nekom drugom predmetu (predmet Huber) što ukazuje da unatoč naporima države neki problemi perzistiraju.